RECENZIJA: Dobri momci


Secam se da sam u srednjoj skoli redovno posecivao stari buvljak u Pancevu i pazario muziku i filmove od lokalnih pirata. Bio sam toliko redovan da sam cak imao i privilegiju da dobijem popust na torentski otpadak koji su ljudi prodavali na buvljaku. Prica je bila, jedan dvd sa sest filmova je 150 kinti ja to dobijem za 100 zato sto sam najuporniji. Isao sam na buvljak po tropskim vrucinama i debelom minusu, hodao po najvecem blatu, ustajao u sedam ujutru nedeljom kad sav normalan svet odmara od stvari koje ionako ne zeli da radi preko radne nedelje, stekao dzeparac koji sam dobijao od mojih za uzinu i cuvao samo za taj jedan dan gde mogu da se snabdem filmskim naslovima. Novim i starim, bilo je svejedno. Mislim da je bila 2009-ta, kupio sam kompilaciju najnovijih domacih ostvarenja. Jedno od ostvarenja je bio film "Metastaze" Branka Schmidta. "Metastaze" nisam pogledao odmah... Proslo je dobrih devet godina do trenutka kad sam odlucio da pogledam ovo ostvarenje. Jedan dug period i moze se reci nepostovanje za ovakav film. "Metastaze" pocinju jednostavno, protagonista Filip (Franjo Dijak) se vraca u Zagreb iz Spanije posle lecenja od zavisnosti od droge. Sastaje se sa ekipom iz kraja koju cine Krpa (Rene Bitorajac), Dejo (Rakan Rushaidat) i Kizo (Robert Ugrina). Krpa i Kizo su bivsi domobrani, Krpa je i dalje za dom spreman dok je Kizo teski alkoholicar koji je spreman samo za jos alkohola i druzenje sa mackama koje zive u budzaku u njihovom kraju. I jedan i drugi su okoreli navijaci Dinama iz Zagreba. Dejo je Srbin, pajdoman, navijac Dinama i glavni objekat uvreda i ponizavanja po nacionalnoj osnovi od strane Krpe.
Bez obzira na sve ove razlicitosti, ili slicnosti, svi zive u grupnoj dekadenciji i moze se reci slazu se dobro. Slazu se da im nije dobro, ali jebiga, ne mogu da biraju. Svi su zrtve zaostavstine rata, netrpeljivosti i ostalih sranja koje nisu birali. Pocetak filma je, dakle, klasika. Lokal patriotizam u punom jeku. Cirka se pivo, popusi se buksna, postavljaju se pitanja tipa ocemo do grada? I odgovara se sa ma koji cemo kurac u gradu. Roditelji glavnih junaka su zabrinuti, zele najbolje za svoju decu, pokusavaju da ih nagovore da rade nesto, bore se za bolje, bolje za njih same. Pristup je mozda pogresan... Keva kaze jedno, cale drugo... Keva razmsilja da l si gladan, cale je malo direktniji i sipa sve sto mu se ne svidja u lice. Schmidt ovde odlicno prikazuje zelju roditelja, prvenstveno glavnog lika, Filipa, koji je bivsi zavisnik. Njihovu zelju da dopru do njega, da ne ponovi isto sranje. Odlicno prikazuje tu brigu roditelja koji su i sami verovali u nesto, a onda odjednom toga vise nema. I strah da vise ni Filipa nece biti. Ostala ekipa nije nista bolja. Krpa ubija boga u svojoj devojci. Nikad u zivotu nisam cuo da je neki lik u filmu vise puta opsovao mater nekom i nikad nisam video agresivniju facu od Reneovog Krpe. Strasan karakter i maestralna izvedba Rene Bitorajca. Jos vise ovo tvrdim i mislim ako znam da je Rene Bitorajac meni najpoznatiji po ulozi Robija u kultnoj seriji "Bitange i princeze". A u pitanju je komicna uloga. Postoji jedan mali osecaj nepravde da je lik Krpe zasenio ostale likove. Nekako mi se cini da je Scmidt ovde isao linijom manjeg otpora i iskoristio sirovost klasicnog Balkanca u svrhe dopadljivosti tupavih glava koje ce pogledati ovaj film samo zato sto postoji neki lik koji je zajeban i resiti svoje komplekse. Ali opet greh je ista lose reci ovde. Lose reci za ovaj film i strukturu likova koji su mozda presudni za razumevanje sjebanosti naseg drustva. Jer jebiga svi smo mi ista govna na kraju. Schmidt pokazuje svoje umece jednim zajebanim presekom u filmu...
Posle svih zajebancija i klasicnih bleja i zajebancija drugara iz kraja, njihov nemar, zavisnost i letargija metastaziraju na ljude u njihovj okolini  i prave stravican kolateral koji unistava sve oko njih. Najvise unistava njih same. Jer treba ziveti s tim i naci opravdanje kog nema. Ovaj film sam nasao i kupio na buvljaku... Mislim da nije prikazan u Srbiji. Sramota je da nesto ovako nadjem u nekom second hand prostoru na periferiji Panceva. Ovo je gradjansko vaspitanje, ovo smo mi sad. Treba nam jedna vizuelna samarcina. 


Nebojsa Zivkovic




Коментари

Популарни постови